Hrana – zašto je tako primamljiva?

Proleće je u punom cvatu i najtopliji dani brzo se približavaju. Da li ste jedan od mnogih ljudi koji bi želeli da smršaju pre nego što vas vreme natera? Verovatno već imate planiranu dijetu ili neku rutinu da postanete zdraviji, međutim, verovatno je da postoje neke navike u ishrani kojih se teško možete rešiti. Ispod ćete pronaći nekoliko razloga zbog kojih je hrana tako primamljiva.

Zašto je teško odoleti ukusnoj hrani?

Ljudski mozak je složena struktura koja se razvijala hiljadama godina. U odnosu na industrijska zbivanja u poslednja dva veka, naš mozak se nije mnogo promenio.
Postoji određeni deo mozga koji nazivamo centar za nagradu. Njegova glavna svrha je da podrži ponašanje koje je korisno za opstanak i prosperitet pružajući nam zadovoljstvo i čineći da se osećamo dobro.Kad god učinimo nešto što je korisno za naš opstanak, naš mozak proizvodi osećaj zadovoljstva kako bi osigurao da ponovimo blagotvorno delovanje i tako se ponašamo na način koji obezbeđuje naš opstanak.    

Deo ljudskog mozga koji je odgovoran za to razvio se pre više hiljada godina u vrlo ranoj fazi čovečanstva. Hrane je bilo malo, a gladovanje je predstavljalo značajnu pretnju ljudskoj rasi. Da bi osigurala da ljudi prežive, priroda je čovečanstvu dala vezu između hrane i užitka.
Naš mozak nije u stanju da otkrije gustinu svih postojećih hranljivih materija u hrani dok je jedemo. Međutim, naš mozak zna da koristi tri sastojka kao indirektne pokazatelje za hranjivi sadržaj hrane koju unosimo - i zauzvrat, naše osećanje se nagrađuje zadovoljstvom. Ova tri specifična sastojka su: so, masti i šećer.

Šećer, so i masti

U prirodi je pojava ova tri sastojka prilično oskudna. Čak i voće koje je slatko sadrži samo umereni sadržaj šećera u poređenju sa čokoladicom ili komadom torte. Samo nekoliko izvora hrane sadrži visoku količinu soli, kao što su morske alge. Da i ne spominjemo, čak ni sadržaj masti u avokadu - voću koje se naziva i „maslac iz džungle“ - nema više od približno 22% (u poređenju s maslacem iz kravljeg mleka, koji u proseku sadrži 80% masti ili rafinisanog biljnog ulja koja sadrže i do 100% čiste masti).

Kad god bi neko od naših hiljadugodišnjih predaka jeo hranu koja sadrži hranjive materije potrebne organizmu, pored male količine soli, masti ili šećera, centar za nagradu u mozgu bi se aktivirao i signalizirao osećaj zadovoljstva i sreće. To događalo da bi se naš predak nastavio da jede - i da bi se vratio ovoj hrani sledeći put kada je bila dostupna.
Razvijen odavno, ovaj mehanizam je i dalje isti - i još uvek deluje na nas, čak i danas. U stvari, isti mehanizam koji se pokreće kada se konzumiraju droge, poput kokaina: aktiviraju centar za nagradu našeg mozga.

Tokom poslednja dva veka, ljudi su usavršavali industrijske veštine i od danas lako možemo da pronađemo rafinisane verzije čistog šećera (kockice šećera ili sirupa), čistih masti (biljna ulja, maslac ili mast) i soli (obična kuhinjska so) . Započeli smo sa proizvodnjom i konzumiranjem prehrambenih proizvoda sa visokim sadržajem šećera, masti i soli, dok naš mozak još uvek živi u okruženju u kojoj je takve hrane malo. 

Prehrambeni proizvodi spremni za upotrebu

Danas smo neprestano izloženi prehrambenim proizvodima koji intenzivno pokreću naš centar za nagradu jer sadrže neprirodno velike količine masti, soli ili šećera.
Naš mozak posebno stimulišu proizvodi koji sadrže kombinaciju visoke koncentracije soli, šećera i masti istovremeno. Neke kombinacije su toliko primamljive da kad jednom kad počnemo da jedemo, teško je prestati. Neki primeri posebno hrane koja pokreće centar su:

Čokolada (masti i šećer)
Čips od krompira (masti, soli i šećeri)
Kečap i drugi industrijski proizvedeni sosovi (šećer i so), posebno primamljivi u kombinaciji sa komadom mesa u burger-lepinji (šećer i so i masnoća)
Pomfrit sa kečapom (šećer i so i masnoća)
Pečeni, slain orašasti plodovi (masnoća i so)
Pečeni, slain orašasti plodovi  glazirani čokoladom (šećer i so i masnoća)
Torte, kolači i keksi (šećer i so i masnoća)
Sladoled (masti i šećer)

Kao rezultat naše moždane strukture, koja ima za cilj da nas spasi od gladi, lako je biti prevaren u konzumiranju namirnica koje pružaju zadovoljstvo umesto dobre ishrane.  

Šta možete učiniti da biste odoleli ukusnoj hrani? 

Ne dozvolite sebi da gladujete i razvijate žudnju. Tako će vaš mozak da vas usmeri direktno na hranu za koju centar za nagradu smatra najboljim za opstanak (puno masti, soli i šećera). Umesto toga, osigurajte da imate obroke koji održavaju nivo šećera u krvi uravnoteženim i stabilnim poput Natural Balance supe ili šejka. 
Jedite prirodnu hranu koja nije visoko prerađena i obogaćena solju, mastima ili šećerom.
Kod kuće ne držite hranu sa visokim sadržajem soli, masti ili šećera.  
Budite svesni da so, masti i šećer dodati u hranu mogu da pokrenu vaš centar za nagradu. Razmislite o ova tri elementa sledeći put kada odete u kupovinu hrane - to će vam pomoći da donesete bolji izbor prilikom nabavke namirnica. 

  

Ali, što je najvažnije, ne podležite misli da ćete „uzeti samo jednom“. Kao što ste naučili iz članka gore, vaš mozak će učiniti da želite više. 

 

Izvori:
1. JE McCutcheon. The role of dopamine in the pursuit of nutritional value. Physiol Behav, [Epub ahead of print], May 2015
2. U Toepl, MM Murray. Human gustation: when the brain has taste. Curr Biol, 4; 25(9), May 2015
3. DJ Lisle, A Goldhamer. The pleasure Trap: Mastering the Hidden Force that Undermines Health & Happiness. Healthy Living Publications, 2006.
4. ND Bernard. Breaking the Food Seduction: The Hidden Reasons Behind Food Cravings. Griffin, 2004
5. JA Corsica, L Pelchat. Food addiction: true or false? Curr Opin Gastroenterol, 26(2): 165-169, March 2010
6. AA Miguel, SC Woods, M Pelchat, PS Grigson, E Stice, S Farooqui, CS Khoo, RD Mattes, GK Beauchamp. Food reward system: current perspectives and future research needs. Nutr Rev; 73(5): 296- 307, May 2015

Tekst: